Goran Kovačević rođen je 1975. godine u Banja Luci. Djetinjstvo je proveo u selu Motike pored Banja Luke, gdje je započeo s igranjem nogometa. Kasnije je počeo igrati za lokalni nogometni klub NK Borac. Istovremeno je sam pomogao svojim roditeljima i pohađao redovnu školu.
Rodio sam se u Banja Luci, predivnom gradu s puno parkova i cvijeća, lijepih žena i dobrih ljudi. Tamo sam išao u četverogodišnju osnovnu školu u mjestu Motike. Imao sam predivnu učiteljicu Mariju Đorđević koja mi je puno pomagala. Svi su me u razredu voljeli jer sam bio drag i dobar dečko i zvali su me Keke.
Rastao sam uz mamu, tatu i svog jedinog brata Zdravka koji je stariji od mene 4 godine. On me jako volio i ponekad vozio u školu na motoru. Nastavio sam školovanje u školi „Georgi Stojkov Rakovski“. Dok su mama i tata radili, pazila me baka koja je bila dobra i draga. Jako me voljela kao i ja nju. Bake više nema, ali je u mom sjećanju.
U razredu je bilo puno učenika, 28 i imao sam puno prijatelja i prijateljica koje su me obožavale.
Kada sam imao krizmu, 24.6.1989. došlo je mnogo gostiju jer su moji dragi roditelji bili ugostiteljski radnici i poznavali su puno ljudi.
Školovanje sam nastavio u metalskoj školi i upisao se za pomoćnog obučara. Bila je teška ta škola, ali sam sve savladao. Danonoćno sam učio kod kuće. Kod nas je bila tvornica Bosna cipela gdje sam išao svako jutro na praksu. Bio sam jako poslušan i majstori su me cijenili, a posebno me volio majstor Keran, naš najbolji šef.
Po završetku 1. razreda srednje škole, započinjao je rat i morali smo napustiti naš rodni grad pa sam tako doselio u Rijeku i tamo nastavio ići u školu. Upoznao sam nove prijatelje i razrednika Zvonku Brozića koji nam je bio kao otac, dobar prijatelj i veliki čovjek. Na kraju školovanja imali smo maturalnu zabavu, 16.6.1994. godine. I danas se srećem s nekim prijateljima poput Mikija. Posjećujemo se i ostali smo dobri.
Moje djetinjstvo je bilo zaista lijepo. Volio sam svoje prijatelje no razdvojio nas je rat. Rado se sjećam svog djetinjstva jer je blizu kuće bilo igralište gdje su se svake nedjelje održavale utakmice. Bilo je tu i jela i pića i ostali bi se veseliti do dugo u noć, pjevati, plesati.
Goranov blog nastao je u sklopu projekta Zajednica skrbi. Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Stajališta izražena na ovoj stranici isključiva su odgovornost Udruge za sindrom Down – Rijeka 21 i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Organizacija aktivnosti sufinancirana je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Ukupna vrijednost projekta iznosi 494.363,08 kuna. Bespovratna sredstva osigurana su iz Državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 74.154,46 kn i iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 420.208,62 kn.
